AKUTNE I KRONIČNE NUSPOJAVE KORTIKOSTEROIDA U LIJEČENJU NOVOROĐENČADI

2 / 100

Filip Juroš, Maja Filipović-Grčić, Boris Filipović-Grčić

Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Zavod za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma “Mladen Sekso”, KBC “Sestre Milosrdnice Zagreb;
Zavod za neonatologiju i neonatalnu intenzivnu medicinu, Klinika za pedijatriju, KBC Zagreb

Ključne riječi: deksametazon, hidrokortizon, neurorazvoj, novorođenče, nuspojave


SAŽETAK. Prerano rođena novorođenčad i komplikacije koje se pojavljuju kod njih problem su u cijelome svijetu. Takva djeca su pod velikim rizikom razvijanja kronične plućne bolesti (CLD). S obzirom na upalnu etiologiju CLD-a, kortikosteroidi (CS) su predstavljeni kao logičan izbor liječenja takvog stanja. Oni su se pokazali vrlo učinkovitima u popravljanju plućne funkcije i u ubrzavanju odvajanja djece sa respiratora. Prvi CS korišten za ovu indikaciju je bio deksametazon (DEX) koji se od 1990-tih sve više koristi, do 41% u postnatalno vrijeme, da bi se do danas smanjio na 8%. Razlog tom drastičnom padu uporabe CS-a leži upravo u povezanosti sa akutnim i kroničnim nuspojavama. Uz akutne nuspojave, otkrilo se da CS-i mogu biti povezani s cerebralnom paralizom (CP) u nedonoščadi. S obzirom na to, savjetuje se da se DEX koristi u situacijama kada je novorođenče i nakon 2 do 3 tjedna i dalje mehanički ventilirano i
kada postoji izraziti rizik od razvoja CLD-a, i to u što manjoj dozi. Hidrokortizon (HC) je još jedan sintetski CS, koji svojim mogućnostima odgovara kortizolu, istraživan je kao moguća zamjena DEX-u. Dokazi su pokazali da HC ima jednako dobar učinak u novorođenčadi u prevenciji CLD-a i u odvajanju od mehaničke ventilacije kao i DEX. Hidrokortizon nije bio značajno povezan s akutnim nuspojavama kao DEX, osim s povećanom učestalošću spontane intestinalne
perforacije u kombinaciji s indometacinom ili ibuprofenom. U studijama koje su pratile djecu tretiranu HC-om kroz 7–8 godina, HC nije bio statistički povezan sa većom učestalošću neuroloških nuspojava ni CP-e. Samo je par studija uočilo neurorazvojne probleme uz liječenje HC-om, no te studije su ili koristile HC rano nakon rođenja u većim dozama ili tijekom dužeg razdoblja (>37 dana). Zaključno, postnatalni CS su korisni u odvajanju od respiratora i u poboljšanju
plućne funkcije u nedonoščadi. Međutim, ovi dobri učinci su popraćeni akutnim i kroničnim nuspojavama. Kliničari bi trebali za svakog pojedinog pacijenta odvagnuti koristi i rizike, tako da samo ona novorođenčad koja imaju veliki rizik za razvoj CLD-a budu liječeni CS-ma