PRELIMINARNI REZULTATI ONKOFERTILITETNIH PACIJENTICA U REPUBLICI HRVATSKOJ

2 / 100

Marija Svalina, Dorotea Šijak, Nina Gelo, Gabriela Kirinec, Hrvoje Vrčić, Marina Šprem Goldštajn

Ključne riječi: Onkofertilitet; ovarijska stimulacija; broj antralnih folikula; tip respondera; estradiol


SAŽETAK Liječenje zloćudnih bolesti može imati štetne učinke na fertilitet. Onkofertilitet je relativno novo, multidisciplinarno područje u medicini koje se zasniva na suradnji različitih kliničkih disciplina, a koje se baziraju na razvoju metoda za očuvanje reproduktivne funkcije u pacijenata s malignom bolesti. Glavni način očuvanja fertiliteta uključuje hormonsku stimulaciju ovulacije, uz IVF i krioprezervaciju dobivenih oocita i embrija. Ciljevi. Glavni cilj ovog rada je odrediti uspješnost onkofertilitetnog postupka s obzirom na onkološku dijagnozu i protokol ovarijske stimulacije. Dodatni cilj je utvrditi moguće preporuke za onkofertilitetni postupak bazirajući se na AFC, razini estradiola te prisutnosti estrogenskih i progesteronskih receptora u stanicama karcinoma dojke. Materijali i metode. U ovoj je analitičkoj studiji obuhvaćeno 30 pacijentica, dobi od 24 do 41 godinu, uključenih u onkofertilitetni program. Podatci su sakupljeni
od pacijentica koje su liječene u razdoblju od studenog 2013.godine do veljače 2018. godine na Zavodu za humanu reprodukciju, u Klinici za ženske bolesti i porode, KBC Zagreb. Uključujući kriteriji su bili onkološka dijagnoza te liječenje određenim protokolom ovarijske stimulacije. Isključujući kriterij je prekid protokola ovarijske stimulacije iz bilo kojeg razloga. Klasifikacija pacijentica se temelji na: onkološkoj dijagnozi, protokolu ovarijske stimulacije, broju
aspiriranih oocita po pacijentici (4 skupine respondera), razini estradiola te AFC. Rezultati. Prema dobivenim podatcima, pacijentice s rakom dojke pretežito su u skupini poor respondera. Specifični protokol ovarijske stimulacije nije utjecao na konačnu razinu estradiola u toj skupini pacijentica, neovisno o tipu prisutnog hormonskog receptora. Pacijentice s ostalim malignim oboljenjima su također pretežito u skupini poor respondera, neovisno o primjenjenom protokolu
ovarijske stimulacije. Primjena istog protokola ovarijske stimulacije rezultirala je drugačijim ishodom, bazirajući se na broju aspiriranih oocita. Protokol u kojemu su korišteni samo gonadotropini rezultirao je najvišom razinom estradiola, suprotno od protokola baziranog samo na inhibitorima aromataze, koji je rezultirao najnižom razinom estradiola. Kombinirani zajedno, gonadotropini i inhibitori aromataze rezultirali su drugom najvišom razinom estradiola. Porast doze
FSH u protokolu nije uzrokovao višu razinu estradiola kao niti uspješniji tip respondera. Zaključak. Onkofertilitet je relativno novi dijagnostičko – terapijski pristup u medicini koji se postepeno razvija, što je vidljivo i kroz mali uzorak pacijentica uključenih u onkofertilitetni postupak, u periodu od 2013. do 2018. godine. Daljnje praćenje onkofertilitetnih pacijentica je nužno za donošenje preciznijih zaključaka.