RETROSPEKTIVNO ISTRAŽIVANJE PRIJEVREMENIH POROĐAJA U STAVU ZATKOM U RAZDOBLJU OD 26 GODINA

3 / 100

Vito Starčević, Marina Ivanišević, Mislav Herman, Tea Starčević, Josip Juras, Ksenija Tuškan, Josip Đelmiš, Vesna Sokol-Karadjole, Mihaela Magdić, Marina Horvatiček

Ključne riječi: prijevremeni porođaj, stav zatkom, perinatalni mortalitet, carski rez


SAŽETAK. Stav zatkom predstavlja prezentaciju čeda, kod koje možemo očekivati veći perinatalni mortalitet i morbiditet u odnosu na stav glavicom. Učestalost prijevremenih porođaja u stavu zatkom kreće se od 20–35%. Tako prijevremeno porođena djeca izloženija su hipoksičnim oštećenjima, kao i traumatskim ozljedama s posljedičnim intrakranijalnim hemoragijama. Smrtnost nedonoščadi je višestruko veća od smrtnosti donošene djece. Veći rizik od perinatalne asfiksije i porođajne traume češće rezultira s većom učestalosti operativnog dovršenja porođaja carskim rezom, za koji se češće odlučuju porodničari. Metode istraživanja. Provedena je retrospektivna studija kroz šest velikih razdoblja, gdje je uspoređen perinatalni mortalitet i morbiditet, način dovršenja trudnoće, kao i učestalost carskih rezova i vaginalnih porođaja. Ispitanice i način istraživanja provedenog tijekom 26 godina bile su sve jednoplodne trudnoće s djetetom u
stavu zatkom, završene carskim rezom. Rezultati. Učestalost carskih rezova kod prijevremenih porođaja zatkom postupno raste kroz istraživana razdoblja. Porodničari se sve češće odlučuju za carski rez kod prijevremenih porođaja djece u stavu zatkom, kako bi eliminirali traumatsko i hipoksično oštećenje, te tako pokušali smanjiti perinatalni mortalitet. Perinatalni mortalitet vaginalnih porođaja prijevremeno porođene djece u stavu zatkom, prema brojnim autorima je
statistički znakovito veći, od perinatalnog mortaliteta prijevremeno porođene djece carskim rezom. Zaključak. Provedeno istraživanje nas upućuje na važnost dovršenja prijevremenog porođaja djeteta u stavu zatkom carskim rezom, ako je dijete živo i nema prepoznatljive mane razvitka.